Međunarodni dan Roma, proglašen je 1990.godine u Serocku u Poljskoj na četvrtom Svetskom kongresu Roma,ovaj datum je odabran u spomen na Prvu generalnu skupštinu koja je započela sa radom 8. aprila na prvom Svetskom kongresu Roma koji je održan u Londonu 1971 od 7-12 aprila.
Na Prvom kongresu doneta je odluka o romskoj himni za koju je izabrana pesma Đelem, đelem (romski: Išao sam, išao) i odluka o zastavi za koju je odabrana plavo-zelena dvobojnica s crvenim točkom u sredini. Na zastavi je plavom bojom predstavljeno nebo, kao simbol slobode, bezgraničnog prostranstva I života pod vedrim nebom, bez krova nad glavom.Zelenom bojom je predstavljena trava, put, drum, kao simbol života koji je obiležen stalnim putovanjem, na putu bez granica koji je uviek „otvoren“ Romima dok, crveni točak predstavlja simbol stalnog kretanja i života na točkovima.
Prvi kongres Roma je svojevrsna istorijska prekretnica za ovaj, jedan od najdiskriminiranijih naroda u svetu. Otad Romi, ujedinjenim snagama, započinju na međunarodnoj sceni definistai sami svoju politiku. Dolazi do promjene njihove pozicije iz pasivne u aktivnu, uobličavaju svoj pokret, konstituišu svoje organizacije i međunarodnim institucijama postavljaju svoje ciljeve i zahteve.
Drugi Svetski kongres Roma održan je u Ženevi 1978., i na njemu je učestvovalo oko 50 romskih organizacija iz Europe, SAD-a, Indije i Pakistana. Krajem sedamdesetih godina važno je bilo uspostavljanje odnosa između Roma i Indije.
Treći Svetski kongres Roma, održan u Göttingenu, Zapadna Nemačka, 1981., kao glavno pitanje postavio je Porajmos (Holokaust) i sudbinu Roma za vrijeme nacizma. Kongres je zatražio da nemačka vlada prizna genocid nad Romima i da radi na rešavanju problema davanja odštete Romima. Kongres je okupio 600 delegata i posmatrača. Taj Kongres pokrenuo je službeno priznanje genocida nad Romima.
Četvrti Kongres održan je 1990. u Poljskoj, i tada je 8. aprila proglašen Svetskim danom Roma.
Peti Kongres održan je 2000. u Pragu. Tada je pokrenuto donošenje Deklaracije o romskoj neteritorijalnoj naciji. Šesti Kongres održan je u Lancianu, Italija, na kojem je učestvovalo više od 200 delegata iz 29 država, fokusirao se na položaj žena, dece i porodice.
