Tokom 1997. godine u Nišu je počela da se formira grupa žena pod imenom Ženski prostor, koja je prepoznala da u sve vidljivijem civilnom sektoru, a posebno ženkom, nedostaje svest o višestrukoj diskriminaciji i problemima Romkinja. Istovremeno, u Beogradu se osniva Romski ženski Centar Bibija, čije aktivistkinje hrabro ulaze u romske mahale širom grada, a kasnije i van njega. Tokom 2000. godine, romski aktivisti i aktivistkinje iz Kragujevca, koji se već nekoliko godina bave unapređenjem položaja Roma, formiraju Romski informativni Centar, a program usmeravaju i na Romkinje. Sledi formiranje organizacije Mladi istraživači Romi iz Vojvodine. Njihovo sedište je najpre bilo u Staroj Pazovi a kasnije se premešta u Žabalj, a aktivistkinje ove organizacije osmišljavaju i izvode ženske programe. Osniva se i organizacija Amarilis u Novom Sadu, za podršku Romkinjama, Aškalikama i Egipćankama; Humanitarno udruženje Roma, Niš, koje osim distribuiranja humanitarne pomoći ima za cilj i osnaživanje dece, omladine i žena; udruženje Sastipe u Vranju koje radi na unapređivanju zdravlja Romkinja. Osnivaju se i Dukat u Kruševcu, Centar za mlade u Valjevu i Unija romskih studenata u Novom Sadu.
Iako ideja o umrežavanju postoji od kraja 90-tih godina, naše prvo okuplljanje kao Mreža se dogodilo 2. i 3. decembra 2004. Tada je, u organizaciji Romskog ženskog centra Bibija u Beogradu, održan osnivački sastanak Romske ženske mreže. 14 aktivistkinja romskih ženskih i romskih organizacija, koje imaju ženske programe, izradile su okviran strateški plan za rad Mreže i načine za međusobnu podršku u uključivanju Romkinja u Dekadu inkluzije Roma.
Formiranje Romske ženske mreže
